Urbani uzgoj hrane

Zamislite grad u kojem krovovi daju svježe povrće, otpadne vode postaju vrijedan poljoprivredni resurs, a neiskorišteni prostor u zgradama pomaže u prehrani lokalnih zajednica. Urbana poljoprivreda nudi uzbudljive mogućnosti, ali ekološki održivost ovih sustava i dalje predstavlja izazov.

Istraživači sa Autonomnog sveučilišta u Barceloni proveli su osam godina istražujući kako staklenici na krovovima mogu učinkovitije proizvoditi hranu.

Njihovi nalazi otkrivaju da relativno jednostavne odluke – od održavanja krovova staklenika do odabira odgovarajućih gnojiva – mogu dramatično utjecati na prinose usjeva i utjecaj na okoliš.

Studija, objavljena u časopisu *Agronomy for Sustainable Development* u listopadu 2026., pruža vrijedne uvide u budućnost proizvodnje hrane u sve napučenijim gradovima.

Osam godina uzgoja rajčica

Istraživanje se usredotočilo na eksperimentalni staklenik na krovu sveučilišnog kampusa u Barceloni. Integriran u zgradu i toplinski povezan s njom, objekt je nudio priliku za proučavanje poljoprivredne proizvodnje u urbanom okruženju. Između 2015. i 2023. godine znanstvenici su ispitali 11 ciklusa uzgoja rajčica, uspoređujući produktivnost, potrošnju resursa i utjecaje na okoliš. Njihov je cilj bio identificirati praktična poboljšanja koja bi mogla učiniti urbanu poljoprivredu produktivnijom, a istovremeno smanjiti njezin ekološki otisak. Rezultati su istaknuli dva posebno važna čimbenika: količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do biljaka i učinkovito upravljanje hranjivim tvarima tijekom njihovog razvoja.

Sunčeva svjetlost čini izvanrednu razliku

Prirodno svjetlo pokazalo se kao najutjecajniji čimbenik koji utječe na produktivnost rajčica.

S vremenom su se plastične ploče koje prekrivaju staklenik postupno pogoršavale, smanjujući količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do usjeva. Istraživači su ovo pogoršanje povezali s padom proizvodnje od 31% tijekom osmogodišnjeg istraživanja.

Kada su paneli za starenje zamijenjeni 2023. godine, prinos rajčice porastao je za više od 56% u usporedbi s prethodnom godinom.

Nalazi ukazuju na to da redovito održavanje može biti jednako važno kao i sofisticirana poljoprivredna tehnologija.

Iako proizvođači često preporučuju zamjenu pokrova staklenika nakon otprilike deset godina, istraživači predlažu kraći interval od četiri do šest godina.

Njihovi izračuni pokazuju da bi ovaj pristup također mogao smanjiti ukupni ugljični otisak staklenika za otprilike 6,7–7,7%.

Pretvaranje otpadnih voda u gnojivo

Još jedno obećavajuće otkriće uključivalo je struvit, mineral bogat fosforom koji se može dobiti iz komunalnih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

Fosfor je neophodan za rast biljaka, ali konvencionalna proizvodnja gnojiva i gubitak hranjivih tvari mogu stvoriti ekološke probleme.

Istraživači su testirali može li dobiveni struvit pružiti učinkovitu alternativu za uzgoj rajčice.

Otkrili su da primjena optimizirane količine od 100 grama po biljci daje najveće zabilježene prinose tijekom studije, s učinkom usporedivim s konvencionalnom mineralnom gnojidbom.

Pristup je također ponudio važnu ekološku prednost smanjenjem onečišćenja povezanog s otjecanjem hranjivih tvari u vodotoke.

Oporavak vrijednih hranjivih tvari iz otpadnih voda stoga bi mogao pomoći gradovima da razviju kružnije prehrambene sustave, gdje se resursi ponovno koriste umjesto da se bacaju.

Jesu li zatvorene farme zaista zelenije?

Znanstvenici su također usporedili uzgoj na krovovima sa sustavom uzgoja rajčice u zatvorenom prostoru pomoću umjetne LED rasvjete.

Iako je uzgoj u zatvorenom prostoru pokazao učinkovito korištenje vode, njegov utjecaj na okoliš bio je znatno veći zbog potrošnje električne energije.

Unutarnji sustav generirao je približno 7,06 kilograma ekvivalenta ugljikovog dioksida po kilogramu rajčice. Za usporedbu, najučinkovitiji ciklusi staklenika na krovu proizvodili su približno 0,54–0,94 kilograma.

Električna energija činila je više od 93% ekološkog otiska unutarnjeg sustava.

Međutim, istraživači su identificirali potencijalno rješenje. Kad bi sva električna energija dolazila iz solarne fotonaponske energije, procijenjeni ugljični otisak unutarnjeg sustava pao bi za 87%, dosegnuvši približno 0,93 kilograma ekvivalenta ugljikovog dioksida po kilogramu rajčice.

To pokazuje koliko snažno održivost unutarnje poljoprivrede ovisi o njezinoj opskrbi energijom.

Što to znači za buduće gradove

Nalazi nude praktične smjernice urbanim poljoprivrednicima, arhitektima i kreatorima politika zainteresiranima za razvoj održivijih prehrambenih sustava.

Održavanje prozirnih pokrova staklenika, prilagođavanje primjene gnojiva i korištenje obnovljenih hranjivih tvari mogu poboljšati poljoprivredne performanse. Obnovljiva električna energija također bi mogla učiniti umjetno osvijetljene sustave uzgoja znatno ekološki konkurentnijima.

Važno je da studija pokazuje da napredak često dolazi kroz kontinuirano praćenje i postupna poboljšanja, a ne kroz jednokratni tehnološki proboj.

Dok gradovi traže načine za proizvodnju svježe hrane bliže potrošačima, ove lekcije mogle bi pomoći u transformaciji krovova i drugih urbanih prostora u produktivna poljoprivredna okruženja.

Budućnost urbane poljoprivrede mogla bi ovisiti o nečemu iznenađujuće jednostavnom: razumijevanju kako biljke koriste svjetlost, hranjive tvari i energiju, a zatim što pažljivijem upravljanju tim resursima.