Prijetnja krastačama

Mlade yosemitske krastače suočavaju se s neočekivanim izazovom tijekom svoje prve zime. Istraživanja pokazuju da infekcije uzrokovane široko rasprostranjenom vodozemskom gljivicom postaju daleko češće nakon što krastače izađu iz svojih podzemnih skloništa u proljeće.

Ovi nalazi ističu manje poznatu fazu u životnom ciklusu vrste te bi mogli pomoći timovima za očuvanje prirode da poboljšaju zaštitu tih ugroženih životinja.

Gljivica koja pogađa vodozemce

Gljivica *Batrachochytrium dendrobatidis*, poznata kao Bd, inficira vodozemce putem njihove kože. Teške infekcije mogu omesti ključne tjelesne funkcije, uključujući regulaciju vode i soli, te uzrokovati ozbiljne bolesti.

Bd je doprinijela smanjenju populacija vodozemaca diljem svijeta. Yosemite krastače posebno su zabrinjavajuće s aspekta očuvanja vrsta jer nastanjuju ograničeno područje u kalifornijskom gorju Sierra Nevada i klasificirane su kao ugrožena vrsta. Ove se krastače razmnožavaju u plitkim lokvama tijekom toplijih mjeseci. Kada temperature padnu, sklanjaju se pod zemlju i ulaze u brumaciju – razdoblje smanjene aktivnosti koje može potrajati nekoliko mjeseci.

Što su istraživači otkrili

Između 2021. i 2023. godine istraživači su proučavali Yosemite krastače na šest lokacija na livadama. Prikupili su više od 1800 uzoraka kako bi ispitali obrasce infekcije kroz različita godišnja doba i životne faze. Tim je koristio nježne briseve kože za testiranje na prisutnost gljivice Bd. Uspoređujući mlade krastače prije njihova prvog zimskog mirovanja s onima koje su uzorkovane nakon izlaska u proljeće, istraživači su mogli procijeniti kako se stopa infekcije mijenjala tijekom tog razdoblja.

Prije zime, u prosjeku je oko 23 posto mladih krastača bilo pozitivno na infekciju. Nakon zime, taj je udio premašio 90 posto. Taj nagli porast zabilježen je na više lokacija i tijekom više godina.

Zašto bi se infekcija mogla povećati?

Znanstvenici razmatraju nekoliko mogućih objašnjenja. Mlade krastače mogu ući u svoja skloništa s niskom razinom infekcije koju je teško otkriti. Tijekom mirovanja, gljivica se može razmnožavati sve dok je ne postane lakše identificirati kada se životinje pojave. Druga mogućnost je da se gljivica širi između krastača koje dijele podzemna skloništa. Bliski kontakt tijekom zimskih mjeseci mogao bi doprinijeti višim stopama infekcije uočenim u proljeće.

Nijedno objašnjenje nije potvrđeno. Proučavanje ovih skloništa je teško jer mogu ostati prekrivena snijegom dulje vrijeme. Istraživači također trebaju razumjeti kako sezonske promjene u aktivnosti krastača i imunološkim odgovorima utječu na infekciju. Daljnja istraživanja pomoći će utvrditi odražava li porast uglavnom to što infekcije postaju sve uočljivije, prijenos između životinja ili kombinaciju čimbenika.

Što nalazi znače za očuvanje prirode

Rezultati bi mogli utjecati na to kako timovi za očuvanje upravljaju populacijama krastača Yosemitea. Program ponovnog uvođenja u život u koji su uključeni Zoološki vrt San Francisca i Nacionalna parkovna služba preusmjerio se na puštanje zrelijih krastača umjesto mlađih jedinki. Dopuštanje krastačama da odrastu prije puštanja zahtijeva dodatno vrijeme i resurse, ali im može pomoći da prođu kroz ranjivu fazu prije povratka u divljinu.

Istraživanje sugerira da je zimsko mirovanje važno razdoblje za razumijevanje gljivičnih infekcija kod mladih yosemitskih krastača. Stope zaraze naglo su porasle nakon njihove prve zime, iako razlozi za taj obrazac ostaju nejasni.

Istraživanjem onoga što se događa unutar podzemnih skloništa te praćenjem mladih krastača tijekom cijele godine, istraživači mogu prikupiti vrijedne informacije za buduće aktivnosti očuvanja. Razumijevanje ove skrivene faze moglo bi pomoći u unapređenju napora za zaštitu ugrožene vrste i podržati njezin dugoročni opstanak.