Misterij otmice majmuna

Pozdrav, čitatelji! Ponašanje životinja obično je povezano s preživljavanjem, poput pronalaska hrane, izbjegavanja predatora ili brige za potomstvo.

Međutim, znanstvenici koji proučavaju majmune na malom otoku uz obalu Paname primijetili su nešto daleko neobičnije.

Skupina majmuna više je puta odnosila mladunce urlikavih majmuna od svojih obitelji. Istraživači nisu pronašli jasnu korist za preživljavanje iza tih postupaka.

Iznenađujući nalaz u šumi

Priča je započela na otoku Jicaron, dijelu zaštićenog nacionalnog parka Coiba u Panami. Istraživači su postavili kamere aktivirane pokretom po otoku kako bi promatrali lokalne majmune koji su već privlačili znanstveni interes zbog svojih izvanrednih sposobnosti korištenja alata.

Pregledavajući snimke prikupljene 2022. godine, istraživačica Zoe Goldsborough primijetila je neočekivani prizor. Majmun je na leđima nosio mladunca urlikavog majmuna. U početku se prizor činio gotovo dirljivim. Činilo se da majmun brine za mladunče, što je navelo istraživače da se zapitaju jesu li pronašli neobičan slučaj međuvrstnog usvajanja. Međutim, daljnja istraga brzo je otkrila sasvim drugačiju priču. Majmun, nadimka "Joker" zbog malog ožiljka blizu usta, kasnije je viđen kako nosi nekoliko različitih mladunaca urlikavog majmuna. To je sugeriralo da takvo ponašanje nije bio jednokratni događaj.

Ono što je izgledalo kao posvojenje zapravo je otmica

Dok su znanstvenici pregledavali dodatne snimke, otkrili su da Joker nije bio jedini majmun koji je bio uključen. Tijekom razdoblja od 15 mjeseci, pet mladih mužjaka majmuna opaženo je kako nose jedanaest različitih mladunaca urlikavih majmuna. Istraživači su također pronašli snimke koje prikazuju majmune urlikave kako dozivaju i traže svoje nestale mladunce.

Ove snimke jasno su pokazale da mladunci nisu napušteni. Umjesto toga, odvedeni su od svojih obitelji. Nalazi, objavljeni u časopisu Current Biology, opisuju ono što istraživači smatraju prvim dokumentiranim slučajem jedne vrste koja opetovano otima mladunce druge vrste kao društveno naučeno ponašanje.

Nema očite koristi

Jedan od razloga zašto je otkriće privuklo toliku pozornost jest taj što majmuni, čini se, ne dobivaju ništa od otmica. Ne jedu mladunce. Čini se da ih ne napadaju. Istraživači su također pronašli malo dokaza da su majmuni koristili mladunce za igru.

U životinjskom carstvu, većina ponašanja može se povezati s jasnim prednostima poput dobivanja hrane, pronalaženja partnera ili obrane teritorija. U ovom slučaju, nijedno od tih objašnjenja ne odgovara. Majmuni su jednostavno nosili mladunce dok su nastavljali svoje normalne aktivnosti. Budući da nema očite nagrade, znanstvenici sumnjaju da se ponašanje moglo proširiti iz znatiželje i imitacije, a ne iz nužde.

Visoka cijena za mladunce urlikača

Iako se čini da majmuni ne namjerno štete, posljedice za otetu mladunčad su razorne. Istraživači su izravno promatrali kako četiri mladunčeta urlikača umiru nakon što su oteta. Na temelju dostupnih dokaza, znanstvenici vjeruju da nijedno od otete mladunčadi nije preživjelo.

Mladi urlikači uvelike se oslanjaju na svoje majke za hranu, toplinu, zaštitu i društveni razvoj. Nakon što se odvoje od svojih obiteljskih skupina, suočavaju se s izuzetno malim šansama za preživljavanje. Ovaj gubitak je posebno zabrinjavajući jer se populacija urlikača na otoku već smatra ugroženom. Svako mladunče predstavlja važan dio budućnosti vrste.

Kako to majmuni rade?

Jedna od najvećih misterija ostaje bez odgovora: kako majmuni uspješno uzimaju ove mladunce? Urlikači su mnogo veći i jači od majmuna koji nose mladunce. Ipak, istraživači nisu uočili ozljede na otmičarima, što sugerira da se susreti mogu dogoditi brzo ili pod okolnostima koje daju prednost manjim majmunima.

Znanstvenici sumnjaju da se otmice događaju visoko u krošnjama šume, gdje kamere ne mogu lako snimiti događaje. Činilo se da su neke od beba stare samo nekoliko dana kada su prvi put viđene, što ukazuje na to da su majmuni izuzetno uspješni u odvajanju novorođenčadi od majki. Zasad točna metoda ostaje nepoznata.

Kada kultura životinja krene čudnim putem

Ovaj fenomen ističe važan znanstveni koncept poznat kao kultura životinja. Kultura životinja odnosi se na ponašanja koja se šire učenjem i promatranjem, a ne nasljeđuju se genetski. Ljudi su poznati po kulturnim tradicijama, ali mnoge životinje također uče navike jedna od druge. Prethodne studije dokumentirale su neobične trendove među divljim životinjama.

Neke skupine majmuna razvile su privremene navike koje su kasnije nestale. Orke na pacifičkom sjeverozapadu počele su nositi lososa na glavi tijekom 1980-ih, ponašanje koje se neočekivano ponovno pojavilo desetljećima kasnije. Otmice beba urlikača čine se još jednim primjerom ponašanja koje se društveno širi kroz grupu, iako s mnogo ozbiljnijim posljedicama.

Može li dosada biti dio objašnjenja?

Istraživači vjeruju da je otočni okoliš možda pomogao stvoriti uvjete za ovaj neobičan trend. Majmuni imaju obilne resurse hrane i suočavaju se s vrlo malo prirodnih predatora. Bez stalnih pritisaka za preživljavanje, imaju više vremena za istraživanje, eksperimentiranje i interakciju s okolinom.

Ova sloboda već je dovela do impresivnog ponašanja, uključujući korištenje sofisticiranog alata. Međutim, znanstvenici sugeriraju da bi to moglo poticati i aktivnosti koje naizgled nemaju praktičnu svrhu. Drugim riječima, znatiželja i slobodno vrijeme ponekad mogu proizvesti ponašanja koja su neobična, nepredvidljiva, pa čak i štetna za druge vrste.

Istraživači još uvijek pregledavaju nove snimke s otoka, a izvješća sugeriraju da je od završetka izvornog razdoblja istraživanja uzeto barem još jedno mladunče majmuna urlikavca.