Skrivena divljina Kyota

Kyoto je poznat po svojim pažljivo održavanim hramskim i svetištima, ali njihovi ribnjaci i potoci možda čine mnogo više od stvaranja prekrasnog krajolika.

Novo istraživanje otkrilo je da ova mala urbana vodena tijela pružaju važna staništa za lokalne vodozemce.

Istraživači su identificirali **sedam vrsta žaba i jednu vrstu tritona** koje žive u vrtovima diljem grada, pokazujući kako kulturni krajolici također mogu podržavati bioraznolikost.

Urbani vrtovi postaju utočišta

Urbani razvoj nastavlja smanjivati ​​prirodna staništa dostupna vodozemcima. Žabe i tritoni posebno su ovisni o vodi i vlažnom okruženju, što ih čini ranjivima kada nestanu bare, potoci i močvare.

Međutim, Kyoto još uvijek sadrži brojne male upravljane vodene površine na hramskim zemljištima, svetištima, školama i drugim vrtovima.

Istraživači su željeli razumjeti mogu li ovi krajolici koje održavaju ljudi funkcionirati kao prava staništa za divlje životinje, a ne samo kao dekorativni elementi. Njihovi rezultati sugeriraju da mogu.

Pretraga 80 vodenih površina

Tim je istražio 80 bara i drugih vodenih površina u 31 hramu, svetištu i povezanim lokacijama u području Higashiyame u Kyotu.

Znanstvenici su izravno tražili odrasle vodozemce, jaja i ličinke. Također su osluškivali žablje pjevove, koji mogu otkriti vrste koje je teško vidjeti. Budući da samo izravno promatranje može propustiti životinje ovisno o godišnjem dobu ili njihovom ponašanju, istraživači su dodali još jednu tehniku: analizu DNK iz okoliša.

Uzorci vode s 43 lokacije ispitani su na sitne tragove genetskog materijala koji su ostavile životinje.

Kombiniranje dvaju pristupa pokazalo se posebno korisnim. Jedna vrsta žabe, Rana tagoi, otkrivena je samo putem DNK iz okoliša, dok su izravna opažanja jaja i punoglavaca bila ključna za potvrdu da se druge vrste zapravo razmnožavaju na tim lokacijama.

Različite vrste trebaju različite uvjete

Istraživači su također zabilježili detalje o svakom vodenom tijelu, uključujući njegovu vrstu, izvor vode, protok, udaljenost od obližnjih šuma, strukturu obale i prisutnost šarana.

Nalazi su pokazali da vrste vodozemaca nisu sve reagirale na ove uvjete okoliša na isti način.

To je važno jer samo postojanje ribnjaka ne znači automatski da je vrt prikladan za svaku žabu ili tritona. Upravljanje vodama, okolna vegetacija i veze s obližnjim prirodnim područjima mogu utjecati na to koje vrste tamo mogu preživjeti.

Sveukupno, vodozemci su pronađeni u znatno više vodenih tijela nego što su istraživači isprva očekivali.

Kultura i bioraznolikost mogu koegzistirati

Nalazi otkrivaju zanemarenu ekološku ulogu povijesnih vrtova Kyota.

Hramski i svetišni ribnjaci obično se čuvaju kao dijelovi kulturnih krajolika, no istovremeno mogu pružiti utočište divljim životinjama u sve urbanijem okruženju.

To bi moglo imati praktične posljedice izvan povijesnih mjesta. Slični principi mogli bi na kraju utjecati na način na koji se dizajniraju i održavaju ribnjaci u školama, javnim parkovima i drugim urbanim prostorima.

Istraživači se sada nadaju da će bliže surađivati ​​s vlasnicima i upraviteljima vrtova kako bi razvili pristupe koji štite i kulturnu baštinu i lokalnu bioraznolikost.