Darwin je bio u pravu

Charlesa Darwina fascinirale su biljke koje su se ponašale na neočekivano životinjske načine. Godine 1875. pretpostavio je da bi neki članovi roda Saxifraga mogli biti mesožderi jer se čini da njihove ljepljive dlačice mogu hvatati insekte.

Međutim, njegovi eksperimenti nikada nisu pružili dovoljno dokaza koji bi potvrdili tu ideju. Sada, više od stoljeća kasnije, istraživači su potvrdili da barem jedna vrsta doista hvata, probavlja i apsorbira hranjive tvari iz insekata.

Planinska biljka s ljepljivim zamkama

Vrsta u središtu istraživanja je Saxifraga candelabrum, koja raste na visokim nadmorskim visinama u kineskim planinama Hengduan. Zrele biljke pronađene su s prosječno 71 kukcem zarobljenim na ljepljivim dlačicama koje su prekrivale njihove cvjetne grane. Mlađe biljke, koje su imale manje grana, uhvatile su vrlo malo kukaca ili ih uopće nisu uhvatile. Ovaj obrazac sugerira da ljepljive žljezdane dlačice čine više od puke zaštite biljke. Istraživači su zatim testirali privlači li biljka aktivno kukce. Neke cvjetnice bile su zatvorene u staklo, koje je blokiralo mirise, dok su druge bile prekrivene mrežom, ograničavajući vizualne signale. Eksperimenti su pokazali da miris igra važnu ulogu u privlačenju plijena.

Ne hvata sve

Jedan od najzanimljivijih nalaza bio je da se čini da biljka izbjegava hvatanje svojih najkorisnijih posjetitelja. Veliki kukci sposobni oprašivati ​​cvijeće rijetko su bili zarobljeni, dok su manji kukci bili hvatani mnogo češće. Koautor studije Hang Sun neizravno je objasnio da se čini da biljka cilja mali plijen, dok uglavnom štedi veće oprašivače. Ta ravnoteža je važna: mesožderki je i dalje potrebno oprašivanje, pa bi hvatanje svakog insekta stvorilo očiti biološki nedostatak.

Znanstvenici su testirali probavu

Hvatanje kukca nije dovoljno da bi se biljka klasificirala kao mesožderka. Prava mesožderka biljka također mora probaviti životinju i apsorbirati hranjive tvari iz nje. Kemijskom analizom utvrđeno je da S. candelabrum proizvodi fosfatazu, enzim koji koriste i druge mesožderke za razgradnju plijena. Istraživači su zatim hranili voćne mušice posebnim izotopom dušika prije nego što su dopustili biljkama da ih uhvate. Nakon toga, razina dušika unutar S. candelabruma porasla je. Isto povećanje nije se dogodilo u kontrolnoj biljci.

To je pružilo snažan dokaz da biljka nije samo slučajno hvatala kukce - zapravo je apsorbirala hranjive tvari iz njih.

Genetika je dodala još jedan trag

Tim je također ispitao gene biljke. Njihova analiza pokazala je sličnosti s genima pronađenim u drugim poznatim mesožderkama. Sun je primijetio da su ovi genomski dokazi neovisno ojačali slučaj da se S. candelabrum treba smatrati istinski mesožderkom.

Darwinova ideja bi mogla ići dalje

Botaničar Doug Soltis, jedan od koautora studije, opisao je potvrdu Darwinovog predviđanja kao posebno značajnu. Također je sugerirao da bi se druge vrste unutar iste biljne porodice mogle pokazati mesožderkama jer mnoge posjeduju slične ljepljive dlačice.

Ta ideja ostaje hipoteza i zahtijevat će daljnja ispitivanja. Botaničari izvan studije također su naglasili da otkrića poput ovog pokazuju koliko toga ostaje nepoznato o naizgled poznatim biljkama.