Žaba skrivena 100 godina

Više od 100 godina mala tropska žaba živjela je neprimijećena od strane znanosti i pod pogrešnim imenom. Iako je bila rasprostranjena, lako uočljiva i poznata lokalnim istraživačima, ta vrsta nikada nije bila službeno priznata.

Nova je studija otkrila da je *Pristimantis milpe* zasebna vrsta, čime se pokazuje kako povijesne muzejske zbirke još uvijek mogu dovesti do neočekivanih otkrića o bioraznolikosti Zemlje.

Stoljetna znanstvena misterija

Znanstvenici s Papinskog katoličkog sveučilišta u Ekvadoru formalno su opisali vrstu Pristimantis milpe, poznatu i kao Milpe žaba pljačkašica, nakon što su otkrili da je generacijama bila pogrešno identificirana.

Proboj je došao nakon ispitivanja sačuvanih primjeraka žaba prikupljenih u Ekvadoru tijekom 19. stoljeća. Ovi povijesni uzorci pohranjeni su u Prirodoslovnom muzeju u Londonu, gdje su ih istraživači mogli usporediti sa modernim populacijama žaba iz šuma zapadnog Ekvadora i južne Kolumbije.

Istraga je otkrila da su izvorni primjerci bili pogrešno povezani s drugom vrstom. Kao rezultat toga, žaba koja je promatrana desetljećima nikada nije dobila vlastiti znanstveni identitet.

Otkriće je objavljeno u međunarodnom znanstvenom časopisu ZooKeys, koji je specijaliziran za istraživanje bioraznolikosti i taksonomije.

Raširena žaba sa skrivenim identitetom

Za razliku od mnogih novootkrivenih vrsta koje su rijetke ili se nalaze samo na izoliranim lokacijama, Pristimantis milpe je iznenađujuće česta. Njegovo poznato stanište pokriva više od 67.000 četvornih kilometara u šumama Chocó, koje se protežu od zapadnog Ekvadora do južne Kolumbije.

Žaba može živjeti u različitim okruženjima, od područja blizu razine mora do šuma smještenih oko 1200 metara iznad nje. Istraživači kažu da njezini karakteristični noćni zvižduci olakšavaju njezino otkrivanje u prirodnom staništu.

Vrsta pripada skupini poznatoj kao žabe grabežljivke, raznolikoj porodici vodozemaca koji se nalaze diljem Srednje i Južne Amerike. Unatoč tome što je široko rasprostranjena, ostala je znanstveno skrivena zbog dugogodišnje pogreške u klasifikaciji.

Noćna žaba iz regije Chocó koja ispušta zvukove nalik kliktanju

Žaba *Pristimantis milpe* najaktivnija je nakon pada mraka. Mužjaci obično sjede na lišću grmlja i bromelija, nekoliko metara iznad šumskog tla, te ispuštaju glasna glasanja koja zvuče poput kliktanja.

Kod ove vrste postoje i vidljive razlike između mužjaka i ženki. Ženke često imaju življe boje na nogama i tijelu, uključujući narančaste ili svijetloplave tonove pomiješane s tamnim oznakama. Mužjaci obično imaju ujednačeniji izgled i manje su šareni.

Ova žaba obitava u regiji Chocó, jednom od šumskih područja s najvećom biološkom raznolikošću na svijetu. Taj ekosustav odlikuje iznimna raznolikost biljaka i životinja, zbog čega je svako novo otkriće važno za razumijevanje i zaštitu lokalnog životinjskog svijeta.

Zašto su muzejske zbirke i dalje važne

Otkriće vrste *Pristimantis milpe* pokazuje trajnu vrijednost prirodoslovnih zbirki. Primjerci sačuvani desetljećima, pa čak i stoljećima, omogućuju suvremenim znanstvenicima da se vrate na neodgovorena pitanja i preispitaju ranije klasifikacije.

U ovom su slučaju istraživači kombinirali stari muzejski materijal s opažanjima živih žaba u prirodi. Taj im je pristup pomogao uočiti razlike koje su prethodni znanstvenici previdjeli te potvrditi da je riječ o zasebnoj vrsti.

Santiago Ron, glavni autor studije, proučavao je izvorne primjerke u Londonu tijekom istraživanja pitanja klasifikacije. Prema mišljenju istraživačkog tima, povezivanje znanstvenih naziva sa stvarnim populacijama ključno je za točno razumijevanje biološke raznolikosti.

Nova otkrića skrivena među poznatim vrstama

Priča o Pristimantis milpe pokazuje da otkrića ne zahtijevaju uvijek istraživanje nepoznatih mjesta. Ponekad su važna otkrića skrivena u postojećim zbirkama ili zanemarenim vrstama koje postoje generacijama.

Znanstvenici vjeruju da mnoga pitanja o Zemljinoj bioraznolikosti ostaju neodgovorena, čak i među životinjama koje se čine poznatim. Kombiniranjem povijesnih istraživanja, moderne tehnologije i terenskih promatranja nastavlja se otkrivati ​​nove informacije o prirodnom svijetu.

Milpeova žaba pljačkašica podsjetnik je da čak i uobičajene vrste mogu krivati ​​znanstvena iznenađenja - i da muzeji još uvijek mogu sadržavati otkrića koja čekaju da budu pronađena.