Ljudi mijenjaju divljinu

Ljudske aktivnosti stoljećima preoblikuju prirodne krajolike, no nova istraživanja upućuju na to da divlje životinje mogu jednako snažno reagirati na same ljude kao i na okruženja koja ljudi grade.

Kombiniranjem podataka o kretanju životinja s anonimiziranim zapisima o lokaciji mobilnih telefona, znanstvenici su uspjeli razdvojiti utjecaj ljudske prisutnosti od učinaka cesta, gradova i drugih trajnih promjena u krajoliku.

Studija objavljena u časopisu *Science* analizirala je podatke o kretanju 4581 sisavca i ptice, koji predstavljaju 37 vrsta s područja kontinentalnog dijela Sjedinjenih Američkih Država. Istraživači su usporedili odgovarajuća razdoblja u 2019. i 2020. godini, kada su ograničenja uvedena zbog bolesti COVID-19 uzrokovala znatne promjene u tome gdje se i kako ljudi kreću.

Rijedak prirodni eksperiment

Pandemija je znanstvenicima pružila neuobičajenu priliku. Obično je teško izravno izmjeriti ljudsku prisutnost jer detaljni podaci o kretanju rijetko su javno dostupni. Stoga su se ranija istraživanja divljih životinja često oslanjala na neizravne pokazatelje, poput urbanog razvoja, poljoprivrednih površina ili postojanja mjera ograničenja kretanja.

Za ovaj su projekt istraživači ipak imali pristup anonimiziranim podacima o geolokaciji mobilnih telefona na razini četvrti. Te su podatke kombinirali s tjednim GPS informacijama o praćenim životinjama, što im je omogućilo proučavanje reakcija divljih životinja na promjene u broju ljudi na određenom području, bez nužne promjene samog krajolika.

Scott Yanco, istraživač ekolog pri Smithsonianovom Nacionalnom zoološkom vrtu i Institutu za biologiju očuvanja te jedan od glavnih autora studije, objasnio je da je neuobičajena dostupnost podataka s mobilnih telefona tijekom pandemije omogućila timu izravnije mjerenje ljudske prisutnosti nego što je to inače moguće. Istaknuo je kako je to pomoglo u otkrivanju učinaka koji bi ostali neprimijećeni da se promatrala samo preobrazba staništa.

Ljudi su jednako važni kao i mjesta

Rezultati su pokazali da se reakcije divljih životinja obično nisu mogle objasniti isključivo promjenama u krajoliku. Na oko 57 % proučavanih vrsta utjecali su i ljudska prisutnost i ljudska preobrazba okoliša.

Ljudska prisutnost bila je povezana s promjenama u veličini teritorija koji su životinje koristile ili u opsegu njihove ekološke niše kod 67 % vrsta sisavaca i 68 % vrsta ptica.

Ti su se učinci također međusobno prožimali. U mnogim slučajevima reakcija životinje na ljude ovisila je o stupnju prethodne preobrazbe okolnog područja, dok je učinak promjene krajolika djelomično ovisio o broju prisutnih ljudi.

Oko 67 % vrsta sisavaca i 41 % vrsta ptica smanjilo je opseg staništa koji su koristili kao odgovor na kombinirani utjecaj ljudi i preobrazbe krajolika. Činilo se da su životinje posebno osjetljive na ljudsku prisutnost u relativno nerazvijenim područjima, uključujući nacionalne parkove, u usporedbi s visoko urbaniziranim okruženjima.

Različite vrste, različite reakcije

Jedno od najjasnijih otkrića bilo je da divlje životinje ne reagiraju na ljude na jedan predvidljiv način.

Vukovi su, na primjer, proširili korištenje svog staništa kada su ljudi bili prisutni. Istraživači su sugerirali da bi to moglo odražavati dugu povijest sukoba vrste s ljudima, potencijalno uzrokujući da se vukovi šire ili putuju dalje u pokušaju da ih izbjegnu.

Bjelorepi jelen pokazao je drugačiji odgovor. Njihova ekološka niša se širila kako su krajolici postajali sve modificiraniji, ali postajala je sve manja kako se ljudska prisutnost povećavala. Sandhill dizalice pokazale su suprotan obrazac.

Ruth Oliver, docentica na Bren školi za znanost i upravljanje okolišem UC Santa Barbara i suvoditeljica, objasnila je da ove suprotne reakcije naglašavaju potrebu za strategijama očuvanja osmišljenim oko pojedinačnih vrsta, a ne širokih pretpostavki o ponašanju divljih životinja. Naglasila je da svaka vrsta ima različite potrebe za staništima, ponašanja i prijetnje.

Što nalazi znače za očuvanje

Studija je dio međunarodne inicijative za bio-sječu COVID-19, koja je ispitivala kako su životinje reagirale na dramatične promjene u ljudskim aktivnostima tijekom pandemije. Šira suradnja uključivala je oko 600 partnera i sakupila je otprilike jednu milijardu zapisa o lokaciji s otprilike 13 000 životinja.

Nova otkrića sugeriraju da planiranje očuvanja možda treba uzeti u obzir ne samo trajnu infrastrukturu, već i vrijeme i mjesto gdje su ljudi fizički prisutni. To bi moglo utjecati na odluke o pristupu posjetitelja, zaštićenim područjima i vremenu ljudskih aktivnosti u osjetljivim staništima.

Međutim, studija ne pokazuje jesu li te promjene u ponašanju korisne ili štetne za divlje životinje. Životinje se možda uspješno prilagođavaju, no njihovo izmijenjeno kretanje moglo bi biti i odraz stresa. Oliver je izjavio da istraživački tim sada proučava suočavaju li se životinje koje mijenjaju ponašanje uslijed ljudskog utjecaja s većim ili manjim rizikom od ugibanja.

Stoga ovo istraživanje donosi važan novi aspekt u razumijevanju interakcija između ljudi i divljih životinja. Ceste i gradovi svakako su važni, no važna je i sama prisutnost ljudi – a različite vrste mogu reagirati na drastično različite načine.