Nestanak planinskih biljaka

Na europskim se planinskim vrhovima povećava broj biljnih vrsta, no nova istraživanja pokazuju da rijetke vrste prilagođene životu na velikim visinama nestaju brže.

Dok se sve više biljnih vrsta pomiče uzbrdo u toplija planinska staništa, vrste posebno prilagođene velikim nadmorskim visinama sve više nestaju s pojedinih vrhova.

Istraživanje objavljeno u časopisu *Science* analiziralo je dugoročne podatke o vegetaciji sa 62 planinska vrha diljem Europe. Znanstvenici su utvrdili da se gubitak lokalnih biljnih vrsta ubrzao tijekom posljednja dva desetljeća, što potiče zabrinutost da bi samo praćenje porasta broja vrsta moglo pružiti nepotpunu sliku o tome kako zagrijavanje preoblikuje alpske ekosustave.

Planinske biljke se kreću prema gore

Tijekom većeg dijela povijesti, visokoplaninska okruženja djelovala su kao snažna prirodna barijera. Kratke sezone rasta, uporni mraz i niske temperature sprječavali su mnoge biljke da prežive blizu planinskih vrhova.

Kako se Europa zagrijavala, ta su ograničenja oslabila. Biljke koje su prije živjele na nižim nadmorskim visinama sve su se više širile prema gore, donoseći nove vrste u alpske zajednice.

Na prvi pogled, ovo može izgledati kao pozitivan razvoj događaja jer se ukupan broj biljnih vrsta na mnogim vrhovima povećao. Međutim, nova studija pokazuje da se ovo povećanje događa uz rastuće gubitke vrsta koje su već bile prilagođene životu na visokim nadmorskim visinama.

Više vrsta može sakriti važne gubitke

Istraživači su ispitali podatke prikupljene putem GLORIA-e, međunarodnog programa koji prati bioraznolikost visokih planina.

62 europska vrha uključena u studiju istražena su četiri puta između 2001. i 2022. Znanstvenici su usporedili koje su biljne vrste bile prisutne tijekom svakog istraživanja i zabilježili one koje se više nisu mogle otkriti.

Postotak vrsta koje nestaju s pojedinačnih vrhova povećavao se sa svakim razdobljem istraživanja. Biljke čija je tipična rasprostranjenost koncentrirana iznad vrha koji se proučavaju posebno su vjerojatno među onima koje su izgubljene.

To znači da bi se vrste specijalizirane za velike nadmorske visine - vrste koje već žive blizu hladnijeg kraja europskih planinskih okruženja - mogle suočiti sa sve većim nepovoljnim položajem kako temperature nastavljaju rasti.

Zatopljenje usko povezano s nestankom

Johannes Wessely sa Sveučilišta u Beču, prvi autor studije, objasnio je da je vjerojatnost nestanka biljaka bila veća na vrhovima koji su pretrpjeli snažnije zatopljenje. Istaknuo je da je povezanost s porastom temperature bila čak i izraženija od općeg utjecaja protoka vremena.

Rizik od lokalnog nestanka također je rastao prema toplijem, nižem rubu prirodnog visinskog raspona pojedine vrste.

Harald Pauli, koji koordinira inicijativu GLORIA pri Austrijskoj akademiji znanosti i Sveučilištu BOKU, objasnio je da su biljke koje već rastu u toplijim dijelovima svog raspona (u usporedbi s prosjekom) vjerojatno osjetljivije na daljnji porast temperature.

Neki gubici možda su odgođeni za desetljeća

Visokogorske vrste često su iznimno otporne na oštre uvjete i mogu živjeti dugi niz godina. Ta im svojstva mogu pomoći da dugo prežive promjene u okolišu, čak i kada uvjeti postupno postaju sve nepovoljniji.

Znanstvenici takvu odgođenu reakciju nazivaju „dugom izumiranja”. Populacija može nastaviti postojati godinama nakon što uvjeti u okolišu prijeđu granice njezine podnošljivosti, no brojnost jedinki može polako opadati sve dok vrsta naposljetku ne nestane s tog područja.

Studija je pokazala da su lokalna izumiranja često bila prethođena duljim razdobljima smanjenja brojnosti populacije, što podupire pretpostavku da neki od današnjih gubitaka odražavaju zatopljenje započeto prije više desetljeća.

Koordinator projekta Stefan Dullinger ipak je upozorio da objašnjenje o „dugu izumiranja” još zahtijeva daljnja istraživanja. Napomenuo je da bi rastuće stope nestanka mogle predstavljati odgođene posljedice ranijih promjena u okolišu, no potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se takvo tumačenje potvrdilo.

Budućnost alpskih ekosustava u promjeni

Rezultati pokazuju zašto samo brojanje ukupnog broja vrsta na planinskom vrhu možda nije dovoljno za procjenu zdravlja ekosustava.

Na vrh mogu dospjeti nove biljne vrste iz nižih područja, dok istovremeno nestaju rijetke, specijalizirane vrste koje se ne mogu jednostavno pomaknuti na veću nadmorsku visinu nakon što dosegnu sam vrh. Posljedica toga može biti kratkoročno povećanje bogatstva vrsta, ali i postupno propadanje prepoznatljivih biljnih zajednica koje alpske ekosustave čine jedinstvenima.

Stoga će dugoročno praćenje biti ključno. Kako se zagrijavanje nastavlja, istraživači će morati pratiti ne samo koje vrste pristižu na europske planine, već i koje dugotrajno prisutne specijalizirane vrste tiho nestaju.