Otkrivena drevna vrsta

Pokazalo se da je fosil koji je više od šest desetljeća proveo u muzejskoj zbirci daleko važniji nego što je itko isprva shvaćao.

Istraživači su identificirali prethodno nepoznatu vrstu prapovijesnih životinja iz Tanzanije, a otkriće bi moglo promijeniti način na koji znanstvenici datiraju neke od najranijih mogućih ostataka dinosaura.

Nova vrsta, nazvana *Dinodontosaurus isiyavamanda*, živjela je prije otprilike 240 milijuna godina, tijekom razdoblja trijasa. Pripadala je skupini zvanoj dicinodonti – biljojednim sinapsidima iz šire evolucijske loze koja je naposljetku dovela do nastanka sisavaca. Studija je objavljena u časopisu *Journal of Vertebrate Palaeontology*.

Fosil skriven pred svima

Priča je započela 1963. godine, kada je britanska ekspedicija prikupila velik broj fosila na području današnje Tanzanije. Mnogi su primjerci kasnije pohranjeni u Prirodoslovnom muzeju u Londonu, no neki su desetljećima ostali tek djelomično proučeni.

Među njima se nalazio povezan kostur dikinodonta, zajedno s kasnije otkrivenom nepotpunom lubanjom. Detaljna anatomska analiza naposljetku je pokazala da ti ostaci pripadaju rodu *Dinodontosaurus*.

To je bilo neočekivano. Do tada je taj rod bio poznat samo iz Južne Amerike. Daljnja istraživanja potvrdila su da fosili iz Tanzanije predstavljaju potpuno novu vrstu. Naziv *isiyavamanda* odnosi se na zemlju naroda Wamanda, koji živi u regiji u kojoj su fosili pronađeni.

Poveznica između Afrike i Južne Amerike

Ovo je otkriće važno i izvan okvira taksonomije.

Budući da je rod *Dinodontosaurus* sada poznat i iz Tanzanije i iz Južne Amerike, znanstvenici ga mogu iskoristiti za povezivanje starosti slojeva stijena pronađenih na ta dva kontinenta. Prisutnost istog roda u objema regijama sugerira da su naslage koje sadrže fosile približno iste starosti.

Ta je poveznica važna jer su u stijenama iz Tanzanije pronađeni i fosili za koje se smatra da predstavljaju neke od najstarijih mogućih dinosaura, uključujući rodove *Nyasasaurus* i *Asilisaurus* (potonji pripada skupini Silesauridae).

Te su se naslage prethodno uspoređivale sa stijenama iz razdoblja srednjeg trijasa u Južnoj Africi. Međutim, noviji radiometrijski podaci iz Južne Amerike sugeriraju da bi slični slojevi s fosilima mogli biti i do 10 milijuna godina mlađi od onih u Južnoj Africi.

Možda će biti potrebno prilagoditi vremensku ljestvicu razvoja dinosaura

Ako su stijene iz Tanzanije iste starosti kao one iz Južne Amerike, tada bi i navodni najstariji fosili dinosaura iz Tanzanije mogli biti mlađi nego što se dosad smatralo.

Hady George, istraživač na doktorskom studiju Sveučilišta u Bristolu i glavni autor studije, objasnio je da nova vrsta predstavlja prvi potvrđeni nalaz roda *Dinodontosaurus* izvan Južne Amerike. Istaknuo je da ta poveznica ukazuje na to da su nalazišta fosila u Tanzaniji i Južnoj Americi usporedive starosti, čime se osnažuje pretpostavka da najstariji kandidati za dinosaure iz Tanzanije vjerojatno nisu stariji od onih već poznatih iz Južne Amerike.

To ne znači da su fosili beznačajni. Naprotiv, to nam pomaže preciznije sagledati šire pitanje o tome kada su se i gdje razvili prvi dinosauri.

Muzejske zbirke i dalje kriju iznenađenja

Ovo otkriće također naglašava znanstvenu vrijednost primjeraka prikupljenih prije mnogo desetljeća.

Paleontolog Nigel Larkin prvi je put proučavao kostur dicinodonta za svoj magistarski rad 1994. godine te posumnjao da je riječ o novoj vrsti. Prošlo je gotovo 30 godina prije nego što je taj primjerak službeno opisan. Larkin je objasnio da tehnološki napredak, poput mikro-CT skeniranja, te lakša međunarodna suradnja danas omogućuju istraživačima proučavanje starih fosila s mnogo više detalja nego što je to bilo moguće devedesetih godina.

Dr. Mike Day iz Prirodoslovnog muzeja (Natural History Museum) također je istaknuo da ponovno proučavanje povijesnih zbirki može jednako promijeniti znanstveno razumijevanje kao i otkrivanje novih fosila na terenu.

Potrebna su daljnja istraživanja fosila

Velik dio materijala iz Tanzanije tek treba proučiti, posebice dijelove kostura ispod lubanje.

Buduća istraživanja usporedit će te kosti s primjercima iz Južne Amerike te istražiti kako se *Dinodontosaurus* kretao, čime se hranio i kako je dijelio stanište s drugim velikim biljojedima.

Ovo otkriće podsjeća nas na to da paleontologija ne ovisi uvijek o spektakularnim novim iskapanjima. Ponekad fosili sposobni promijeniti povijest evolucije već generacijama tiho počivaju u muzejskim ladicama.